Niko tačno ne zna koliko su stare piramide.
Bile u prastare i zagonetne još hiljadu godine prije nove ere. Keopsovu piramidu u Gizi sagradio je faraon Keops iz četvrte dinastije.
Piramide su ustvari grobnice. Drevni egipatski kraljevi vjerovali su da njihov zagrobni život zavisi od toga koliko će očuvati njihovo tijelo. Zato su mrtvi balsamovani, a mumije sakrivene duboko ispod zemljine površine u unutrašnjosti ovih ogromnih kamenih zidina. Čak su i unutrašnji hodnici zatrpavani i skrivani od pljačkaša i lopova. U grobnice je stavljena hrana i sve ostalo što je po vjerovanju Egipćana bilo potrebno kraljevima za njihov zagrobni život. Izgradnja tako ogromnog zdanja predstavljala je izvanredan naimarski podvig. Smatra se da je 100.000 ljudi gradilo Keopsovu piramidu punih 20 godina. Svaki kameni blok visok je 2 metra a neki su bili dugi i do 5 metara.
Blokovi krečnjaka i granita od kojih je sagrađena piramida i koji su vađeni u kamenolomima na jugu, na drugoj obali Nila, dopremali su čamcima niz rijeku. To se moglo raditi jedini u proljeće kada se Nil izlivao pa je zbog toga trebalo 20tak godina i nekih 500.000 ovakvih plovidbi da se donese potrebna količina kamena. Čamci su istovarivani na prostoru za iskrcavanje koji je bio povezan kaldrmisanim putem sa mjestom gdje se zidala piramida. Potom je grupa ljudi vukla blokove od kojih je svaki težio oko 2 tone. Zatim su ovo kamenje uredno ređali dok bi druga grupa ljudi izvlačila do mjesta gdje se gradila piramida. Procjenjeno je da se Keopsova piramida sastoji od 2 300 000 kamenih blokova.
Pošto je piramida rasla u visinu sagrađena je ogromna rampa za podizanje građevinskog materijala na više nivoe, tako da su pomoću nje grupe ljudi izvlačili kamene blokove. Svaki red piramide napravljen je od komada krečnjaka postavljenih jedan do drugog. Malter se više koristio zato da se kameni blokovi postave nego da ih poveže. U sredini piramide ugrađivali su neobrađeni komad kamena, dok su oni sa spoljašnje strane mnogo pažljivo obrađeni bili.
Površina piramide sastoji se od veoma glatkog krečnjaka sa jedva primjetnim spojevima. U unutrašnjosti piramide nalaze se 3 prostorije povezane hodnicima.
KAKO SU EGIPĆANI ČUVALI MUMIJE?
Kao što znate mumija je sačuvano tijelo mrtvaca.
Egipćani su vjerovali da život posle smrti postoji pa su ustvari zbog toga čuvali tijela mrtvca.
Oni su zamišljali dušu kao pticu sa ljudskim licem, koja danju leti, a noću se mora vratiti u grob jer se boji zlih duhova. Stoga su oni svoje leševe “mumificirali” da bi ih duše mogle prepoznati i da bi znale u koji grob svaka od njih treba da se vrati.
3000. godina p.n.e. Egipćani su sahranjivali svoje mrtve u sklupčanom položaju u vrelom pustinjskom pijesku koji je čuvao tijelo od raspadanja.
Uglednije ličnosti su sahranjivali u grobnicama uklesanim u stijene, ali piramide i kameni grobovi nisu bili onako suvi kao pustinjski pijesak pa su egipćani izmislili neki način da se leševi održe u tim grobnicama i kako je nastala njihova vještina mumificiranje.
Kada bi neko umro izvadili bi mu mozak, ograne za varanje srce i pluća, a to su čuvali zasebno u četiri suda koji su zvali “kanopske vaze“.
Tek kasnije ove organe bi vraćali u tijelu, zatim su u mrtvo tijelo stavljali u so koje bi zajedno sa suvim pustinjskim vazduhom izvlačilo vlagu. Kada bi se leš osušio okupali bi ga, i umotali u umotali u stotine metara platna, sve ovo bi trajalo negdje do 70 dana.
Za tih 70 dana oni bi pravili sanduk za mumiju, ako je pokojnik bio slavna ličnost pravljeno je više sanduka od kojih je svaki tačno ulazio u sljedeći. Slikari su te sanduke ukrašavali živim bojama, a zidovi grobnica ukrašavani su tekstovima i slikama koji su govorili o životu sahranjene osobe.
Zatim su skupljali sve stvari koje su pokojniku služile za živoa i stavljene su u grob, tako je po vjerovanju egipćana čovjek bio spreman za svoj budući život.
