7 Najljepših prirodnih začina

  1. MIROĐIJA
    U prošlosti se mirođija smatrala da je lijek, i pretežno se gajila u Egiptu, Grčkoj i Rimu. Biljka je potekla u Evropi i to najmanje za prehrambenu svrhu, više za pripremanje napitaka. Ova začinska biljka sadrži pored mirisa i ukusa, još mnogo vrijednih sastojaka, na primjer u 100gr mirođije ima 70mg vitamina C. Sadrži beta-karotin, kalcijum, magnezijum i gvožđe. Igličasti listovi ove biljke su mnogo aromatični, slatkasti i pomalo gorki. Koristi se svježa a u Evropi je popularno sirće sa mirođijom. Osim što je neizostavljiv dio pripreme čorbi i gulaša koristi se i prilikom pripremanja soseva za ribu i rakove takođe i kolače.

  2. MUSKATNI ORAŠČIĆ
    Koristi se jezgro ploda isušeno ili potopljeno u kuvanoj vodi, ima svilen prijatan i slatkast ukus. Najbolje je da se izrenda prije upotrebe i to samo onoliko koliko Vam je potrebno jer on brzo gubi svoj šmek. Koristi se za pripremu pića, pudinga, kremova, kolača, soseva..Velike količine se proizvode čak i za proizvidnju parfema.

  3. CRNI BIBER
    Kralj začin apotiče iz Indije. Grci su ga koristili za medicinske potrebe, a Rimljani za ishranu. Nalazio se na vrhu liste začina koji su se smatrali luksiznim. Osim crnog koristi se i bijeli i zeleni biber koji potiče od iste biljke, samo se bare u različitoj fazi sazrevanja. Crni biber je najoštriji i najljući, dok su bijeli i zeleni blaži. Najbolje ga je prvo samljeti kako bi se pojačala aroma.

  4. ANIS
    Ovo začinsko bilje ime najmanje desetak imena kao što su anison, slatka mirođija komorač…Ono je najstarije začinsko bilje koje se koristilo i u madicini i u kulinarstvu. Od anisa se najčešće koristi sjene, ali mogu i korijen i list. Sladak je i sa prijatnim ukusom, koristi se za pripremu supa i jela od ribe, živine i korjenastog povrća. Dodaje se prilikom pripreme raženog hljeba, kolača, keksa a zahvaljujući njemu popularna su i mnoga alkoholna pića. Prijatan miris anisa se prepoznaje i u sapunima i parfemima.

  5. ĐUMBIR
    Porijeklo ovog začinskog bilja je povezano sa Indijom i Kinom. U XIX vijeku su barmeni na šank stavljali đumbir kojim bi gost poprskao svoje pivo. Đumbir je sladak i ljut. U Azijskoj kuhinji koristi se svjež, a njime se začinjava meso, riba, voćni sokovi i zelena salata. Može se stavljati u kolače, keks, pudinge, dzempove, vino a priprema se i kao čaj.

  6. BOSILJAK
    Postoji nekoliko vrsta bosiljka a to su : mediteranski, afrički, tajlandski. Bosiljak je snažnog i karakterističnog mirisa. Listovi bosiljka se sijeku, istuku i onda kidaju pa se stavljaju na pripremljeno jelo ili salatu. Dodaje se jelima sa pradajzom, pečenjima, kuvanom ribom, sosevima, picom i svježim salatama. Mnogo je popularan u Vijetnamu i Tajlandu.

  7. KORIJANDER
    Sjeme je aromatično, ljutkasto ima slan kiselkast ton sličan kori narandze. Sušenjem miris postaje sve prijatniji. Zastupljen je često u mješavini začina. Dodaje se u supe, paprikaše, dimljeno meso i suhomesnate proizvode. Koristi se i u salatama, i u pripremi hljeba peciva i kolača. Odličan je u kombinaciji sa šunkom i svinjskim mesom. Listovi ove biljke se koriste svježi, ulje iz ove biljke ima jako antibakterijsko dejstvo i pospješuje varenje.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *