Sam naziv ove biljek može da nam kaže da se radi o jednom kvalitetnoj, i dobro provjerenoj kvaliteti ove prirodno ljekovite biljke.
Raste na močvarnim mjestima, šumskim čistinama, u brdima a ponekad i u baštama može da raste.
Krupna biljka, uspravna i visoka čak do 2m.
Korijen joj je mesnat i krupan, sa mnogo dugih korjenčića. Stabljika pri zemlji oko 6cm široka, orkugla šuplja i crvenkasta, na vrhu razgranata. Listovi su veliki, 3x razdijeljeni, na vrhu nazubljeni a pri dnu obuhvataju svoje stablo. Imaju šumplje peteljke. Blijedi žućkasto-zeleni cvjetići čine krupne cvatove na vrhu grane. Plod je oko 7mm dugačko, jajoliko, plosnato i krilasto zrno žućkaste boje. Raste u Julu i Avgustu.
Ima ugodan miris, sličan vanili i slatko-ljutkasti ukus.
U korijenu ima 0,30%-1% eteričnog ulja, oko 6% smole, jabučne kiseline ijoš mnogo stvari. U plodu ima 0,5%-1% eteričnog ulja, oko 16% masnog ulja, kumarina i felandrena.
Bere se prve godine od Maja do Septembra, i to samo mladice bez cvata, a od Avgusta do Septembra štitovi sa zrelim plodovima koje treba odma osušiti.
Za lijek se upotrebljava korijen, stabljika, lišće i sjeme, a iz svježeg narezanog korijena curi mlječast sok.
Olakšava probavu, odstranjuje vjetrove i teškoće koje oni uzrokuju.
U tu se svrhu 5 do 10gr suvog korijena pari na 100gr kipuće vode de stoji poklopljeno 2sata a zatim se procijedi i pije triput dnevno šolja prije jela. Čaj od svježih peteljki i korijena je još ukusniji zbog same arome.
Prašak suvog korijena angelike, koliko stane na vrh noža, uzima se jedanput dnevno u toploj vodi, pomaže kod raznih bolesti..
Nekada se sa ovim korijenom liječila kuga te zbog toga ima naziv sveti korijen ili anđeoski korijen.
Komentari