Zašto moramo da jedemo i zbog čega osjećamo glad ?
Kada ne bismo jeli, ne bismo mogli da živimo i rastemo. Utvrđeno je koje su hranjive materije potrebne našem tijelu i koliko nam tih materija treba da bismo očuvali zdravlje. Drugim riječima, nije dovoljno samo jesti već se mora uzimati dovoljna količina svake vrste hranjivih materija.
Hrana bogata bjelančevinama sadrži velike količine ove materija koja je potrebna organizmu za izgradnju novih ćelija.
Ugljeni hidrati sadrže veliku količinu skroba ili šećera, važnih za organizam jer u njemu održavaju toplotu i daju mu energiju. Skoro sva hrana sadrži izvijesnu količinu masti, a one tijelu daju najvise energije.
Minerali su takođe važan sastav ishrane.
Kalcijum i fosfor omogućavaju održavanje kostiju i zubi.
Gvožđe pomaže za pravilan rad ćelija.
Bakar omogućava tijelu da raste i stvara hemoglobin.
Jod isto tako pomaže radu organizma.
Voda takođe služi organizmu na više načina.
Dobro uravnotežena ishrana je bitna sa odrržavanje cijelog i zdravog organizma.
Glad nema ništa zajedničko sa praznim želucem, mada većina vjeruje da ima. Novorođena beba se rađa sa praznim želucem pa ipak ne osjeća glad nekoliko dana. Ljudi koji su bolesni ili imaju temperaturu često ne osjećaju glad iako im je želudac prazan. Glad nastaje kada u krvi nema izvijesnih hranjivih sastojaka, čim se to dogodi poruka se šalje centru za glad u mozak.
Ovaj centar djeluje na želudac i crijeva kao kočnica, sve dok u krvi ima dovoljno hrane, centar za glad usporava rad želuca i crijeva. U trenutku kada iz krvi nestane ovih hranjivih materija, centar za glad počinje da utiče na pojačanje rada želuca i crijeva, zbog toga nam kada smo gladni krče crijeva.
Kada smo gladni ne osjećamo potrebu za nekom posebnom vrstom htane, već samo za hranom koja će nas zasititi.
KOLIKO DUGO MOŽE DA SE ŽIVI BEZ HRANE ?
Staloženi i mirni ljudi mogu da izdrže duže bez hrane nego oni koji se lako uzbuđuju i pretjerano su aktivni, odrasli izdrže duže nego djeca bez hrane.
Među živtinjama takođe postoji razlika. Krpelj bez hrane može da izdrži godinu dana, dok npr. par ugine nakon dvadesetak dana. Male ptice mogu da izdrže tek nekoliko dana bez hrane. Toplokrvne životinje ne mogu da žive ako izgube više od polovine svoje normalne tjelesne težine.
” Neka vaša hrana bude lijek, a vaš lijek vaša hrana ” – Hipokrat
Kako dobijemo mlijeko i šta možemo napraviti od njega ?
Svi naravno znamo da djeca treba da piju mlijeko da bi bili zdravi i porasli veliki.
Neophodno je koliko za djecu toliko i za odrasle, hranjive materije koje sadrži veoma su korisne za naš organizam.
Obično kada pomislimo na mlijeko prvo što nam je u glavi je životinja krava, ali mlijeko ne dobijamo sam od krave, nego i od drugih domaćih životinja.
U Španiji i na Balkanu mlijeko možemo da dobijemo i od ovaca, u Arabiji od kamile, a u Egiptu se upotrebljava mlijeko bivolica.
Na laplandu ljudi piju mlijeko od Irvasa, ili čak i od kobila. U Peru je lama životinja od koje dobijaju mlijeko, a u Tibetu je to jak, takođe postoji i mlijeko od koze.
Mlijeko ovih životinja je po kvalitetu jednako kravljem, a o nekim sastojcima čak i bolje od kravljeg, npr mlijeko irvasa sadrži više proteina od kravljeg, ovčije ima više proteina nego masti. Mlijeko kineske bivolice ima gotovo 4 puta više masnih materija nego kravlje mlijeko.
OD ČEGA SE SASTOJI MLIJEKO?
Mnogi smatraju da je mlijeko skoro savršena hrana, ima proteine koji su potrebni za stvaranje i jačanje mišića, sadrži masti koje stvaraju energiju. Takođe sadrži i šečer koji je ugljeni hidrat i takođe daje energiju, takav šećer naziva se laktoza i zdraviji je od običnog šećera. Mlijeko nas snadbijeva važnim mineralima, koji su potrebni za razvoj kostiju i pročišćavanje krvi, kalcijum i fosfor sačijavaju najveći dio minerala koji se nalaze u mlijeku, u mlijeku imamo više kalcijuma nego u bilo kojoj drugoj hrani. Drugi minerali koji se nalaze u mlijeku su gvožđe, bakar, mangan, magnezijum, natrijum, kalijum, hlor, jos, kobalt i cink. Vitamini koje mlijeko sadrži u sebi su B2, A, B1 C i D, u mlijeku se nalazi i voda, ali činjenica jeste da u litri mlijeka imamo više od 100gr čvrste hrane.
Mlijeko nije samo hrana, od mlijeka se prave razni proizvodi koji nemaju nikakve veze sa hranom.
U jednom litru mlijeka ima oko 100gr čvrste hranjive materije, jedan dio nje je kazein ili gruševina. Kazein se može upotrijebiti na 100 zanimljivih načina. Da bi se iz mlijeka izdvojio kazein na mlijeko se stavlja kiselina, gruševina koja se tom prilikom stvara posle toga se suši i pretvara u prah. Od kozeiona u prahu izrađuju se lijekovi i kozmetički preparati, sa njim može da se obloži papir, hartija koja ne propušta vodu, takođe i boje i jos dosta raličitih stvari..Kada se ovaj prah ovlaži i pomiješa sa hemijskim sredstvima dobija se plastična masa u tom slučaki kazein se koristi za izradu dugmadi, igračaka, češljeva itd..
Činjenice o kuli u Pizi
Ljudsku maštu izvjesne stvari baš privlače, bez obrzira bile one značajne ili ne, svi znaju da u Italijanskom gradu Pizi postoji kriva kula, a samo mali broj ljudi zna da taj grad ima bogatu i slavnu istoriju.
Sama kula je pravo čudo, cijela je sagrađena od bijelog mermera a zidovi su debeli oko 4 metra.
Ima 8 spratova i visoka je 59 metara.
U zidove ja ugrađeno spetepenište sa 300 stepenica koje vode do vrha kule, ljudi koji se popnu na vrh imaju veličanstveni pogled na grad i more.
Na vrhu je kula nakrivljena za preko 5 metara, ako stanete na vrh i bacite kamen on će pasti više od 5 metara daleko od osnovne kule.
Sada ono što sve Vas najviše zanima a to je ZAŠTO JE KULA KRIVA ?
E pa pravi odgovor niko ne zna, kada je građena niko nije znao da će da se nakrivi a građena je kao zvonik obližnje crkve, započeta 1174. godine a završena 1350.
Osnovi kule su postavljeni u pijesak i možda se zato nakrivila, nije počela da se krivi odjednom nego tek onda kada su joj bila sagrađena 3 sprata, zbog toga je plan izmijenjen ali je gradnja nastavljena.
Za proteklih 100 godina kula se nakrivila jos za nekih 30 centimetara.
Prema mišljenju nekih stručnjaka oni prognoziraju da bi se kula mogla srušiti, jer konstantno se krili.
Još jedna činjenica je ta da je poznati Galileo Galilei sa ove kule vršio eksperiment o brzini tijela koje pada.
Kako su ljudi počeli da kuvaju i peku hranu ?
Kuvanje danas predstavlja pravu umjestnost.
Postoje poznati kuvari, čuveni restorani, mnogobrojni kuvari sa receptima za razne poslastice i milion judi koji se ponose svom kulinarskom umijeću.
Bilo je vrijeme kada ljudu u pradavnoj prošlosti nisu uopšte kuvali ono čime su se hranili.
Pećinski čovjek je u početku jeo sirovu hranu, čak i kada je naučio da pali vatru on je sa vatrom plašio i tjerao životinje a ne pekao hranu.
Ali ipak postoji priča gdje je čovjek slučajno bacio tijeo ubijene životinje na vatru, kada je osjetio kako meso prijatno miriše i okusio ga vidio je da mu više prija takvo nego sirovo, pa je riješio da ga ubudeće peče. Tako je čovjek naučio da peče meso postepeno u rupi pomoću zagrijanog kamenja, i da kuva meso u povrće u posudi sa vodom ubacivajući u nju usijano kamenje.
Primitivni narodi obično su peki cijele životinje na ražnju, iznad vatre založene na otvorenom prostoru.
Vremenom su otkrili kako da peku ribu, ptice i sitnije životinje u ilovači, tako pečeno meso bilo bi sočnije i ukusnije.
U doba starih Egipćana vještina spremanja hrane dostigla je veliki nivo, tada su već postojale javne pekare u kojima se svijet snadbijevao hljebom i pecivima.
Kuvanje je dalje napredovalo sa razvojem grčke civilizacije, drevni Atinjani poznati kao sladokusci uvozili su neku hranu čak iz dalekih zemalja.
Rimljani su priređivali veličanstvene gozbe na kojima je bilo dosta namirnica i hrane.
Zatim je vještina kuvanja opala u srednjem vijeku, jedina mjesta gdje se jela dobra hrana bili su manastiri, kada je kulinarstvo ponovo oživjelo, prednost su imai Italijani, Španci i Francuzi, ovi narodi bili su ponosni na svoj prefinjeni ukus hrane.
Zanimljivo je da su mnogi primitivni narodi poznavali skoro sve načine spremanja jela, koji se i dan danas koriste samo što su oni to prije činili jednostavnije i lakše.
Danas se npr. hrana pravi prženjem i pečenjem u rerni, na roštilju, u tavama, kuvanjem na pari, barenjem i sušenjem.
Američki indijanci znaki su za sve vrste spremanja jela osim za spremanje u tavama i posudama.
Kako je košarka dobila ime i ko je njen tvorac ?
Košarska se često naziva “međunarodnim sportom” zato što se igra u svakoj civilizovanoj državi na svijetu.
Nije se razvila postepeno, kao neki drugi sportovi, nego ju je 1891. godine izmislio Džems Nejsmit.
On je htio da pronađe sport koji će privući studente fizičkog vaspitanja.
Nejsmit je bio Kanađanin, pa je kombinovao igru kanadskih Indijanaca “lakros” i engleski “nogomet” i tako dobio novi sport.
Umjesto palice kao u lakrosu ili šutiranja lopte kao u nogometu Nejsmit je izmislio sport u kom igrači dodaju loptu jedan drugom ili jedan igrač udara loptom o zemlju i trudi se da postigne pogodak u obruč ili koš.
U početku kada je ovaj sport tek izmišljen bila je to jedna obična korpa ili koš pa je zbog toga taj sport nazvan KOŠarka.
U košarci kao i u mnogim drugim sportovima, na osnovu vještine pojedinih igrača određuje se na kom će mjestu igrati.
Oni koji vješto postižu koševe obično se raspoređuju napred i predvode napad na protivnički koš.
Centar je obično visok igrač koji umije da uhvati loptu u skoku i da je uputi ka košu ili doda svom saigraču.
Osim toga, pošto je visok može da vrati loptu ako strijelci promaše koš.
Odbrambeni igrači sprečavaju protivničku navalu da postignu koš, zato moraju biti hitri i lukavi, uvijek spremni da krenu u kontranapad i da pucaju loptu.
7 Najljepših prirodnih začina
- MIROĐIJA
U prošlosti se mirođija smatrala da je lijek, i pretežno se gajila u Egiptu, Grčkoj i Rimu. Biljka je potekla u Evropi i to najmanje za prehrambenu svrhu, više za pripremanje napitaka. Ova začinska biljka sadrži pored mirisa i ukusa, još mnogo vrijednih sastojaka, na primjer u 100gr mirođije ima 70mg vitamina C. Sadrži beta-karotin, kalcijum, magnezijum i gvožđe. Igličasti listovi ove biljke su mnogo aromatični, slatkasti i pomalo gorki. Koristi se svježa a u Evropi je popularno sirće sa mirođijom. Osim što je neizostavljiv dio pripreme čorbi i gulaša koristi se i prilikom pripremanja soseva za ribu i rakove takođe i kolače. - MUSKATNI ORAŠČIĆ
Koristi se jezgro ploda isušeno ili potopljeno u kuvanoj vodi, ima svilen prijatan i slatkast ukus. Najbolje je da se izrenda prije upotrebe i to samo onoliko koliko Vam je potrebno jer on brzo gubi svoj šmek. Koristi se za pripremu pića, pudinga, kremova, kolača, soseva..Velike količine se proizvode čak i za proizvidnju parfema. - CRNI BIBER
Kralj začin apotiče iz Indije. Grci su ga koristili za medicinske potrebe, a Rimljani za ishranu. Nalazio se na vrhu liste začina koji su se smatrali luksiznim. Osim crnog koristi se i bijeli i zeleni biber koji potiče od iste biljke, samo se bare u različitoj fazi sazrevanja. Crni biber je najoštriji i najljući, dok su bijeli i zeleni blaži. Najbolje ga je prvo samljeti kako bi se pojačala aroma. - ANIS
Ovo začinsko bilje ime najmanje desetak imena kao što su anison, slatka mirođija komorač…Ono je najstarije začinsko bilje koje se koristilo i u madicini i u kulinarstvu. Od anisa se najčešće koristi sjene, ali mogu i korijen i list. Sladak je i sa prijatnim ukusom, koristi se za pripremu supa i jela od ribe, živine i korjenastog povrća. Dodaje se prilikom pripreme raženog hljeba, kolača, keksa a zahvaljujući njemu popularna su i mnoga alkoholna pića. Prijatan miris anisa se prepoznaje i u sapunima i parfemima. - ĐUMBIR
Porijeklo ovog začinskog bilja je povezano sa Indijom i Kinom. U XIX vijeku su barmeni na šank stavljali đumbir kojim bi gost poprskao svoje pivo. Đumbir je sladak i ljut. U Azijskoj kuhinji koristi se svjež, a njime se začinjava meso, riba, voćni sokovi i zelena salata. Može se stavljati u kolače, keks, pudinge, dzempove, vino a priprema se i kao čaj. - BOSILJAK
Postoji nekoliko vrsta bosiljka a to su : mediteranski, afrički, tajlandski. Bosiljak je snažnog i karakterističnog mirisa. Listovi bosiljka se sijeku, istuku i onda kidaju pa se stavljaju na pripremljeno jelo ili salatu. Dodaje se jelima sa pradajzom, pečenjima, kuvanom ribom, sosevima, picom i svježim salatama. Mnogo je popularan u Vijetnamu i Tajlandu. - KORIJANDER
Sjeme je aromatično, ljutkasto ima slan kiselkast ton sličan kori narandze. Sušenjem miris postaje sve prijatniji. Zastupljen je često u mješavini začina. Dodaje se u supe, paprikaše, dimljeno meso i suhomesnate proizvode. Koristi se i u salatama, i u pripremi hljeba peciva i kolača. Odličan je u kombinaciji sa šunkom i svinjskim mesom. Listovi ove biljke se koriste svježi, ulje iz ove biljke ima jako antibakterijsko dejstvo i pospješuje varenje.
6 Najboljih trikova i kulinarskih tajni za savršeno jelo
Jelo koje sami napravite nije ukusno kao u restoranu?
Poušali ste na sto načina da napravite Vaše omiljeno jelo i nikada Vam nije ispalo kako ste željeli, a sve je tako jednostavno uz par kulinarskih trikova i tajnih sastojaka kako bi Vaše jelo iz restorana bilo isto toliko ukusno kao i kada napravite Vi sami kući.
Sada skrolujte dole i otkrijte par tajni savršeno ukusnog obroka…
- Ljubitelj ste jaja, kobasice, palačinaka, mesa ali Vas mrzi da pržite jer se u svakoj tavi zalijepi ili zagori, izgubi oblik i ukus?
Tajne nekih kuvara su te da je bolje da koristite što stariju tavu za ovu vrstu jela i pripreme jer se na starijom tavi temperatura na površini mijenja a takođe je i tanje dno. - Ako niste ljubitelj luka, ali svakako volite njegov miris i šmek, kuvari su otkrili dobar trik a on glasi da uzmete čen luka i prije stavljanja određenje hrane u tavu, tim istim čenom luka podmažete tavu, tačnije istrljate po cijelom površini pa tek onda dodajte hranu koju žeiti pržiti.
- Želite napraviti biftek ili komad mesa da bude sočan kao u restoranu? Trik je u tome da meso morate da izvadite 2 do 3 sata prije pripreme da odstoji na sobnoj temperaturi, i naravno da dobro iscijedite svu vodu iz komada mesa, ispržite i dobijete odličan rezultat uz jednostvan trik.
- Pire krompir Vam ispane užasno, pun grudvica, pregust ili prerijedak bez ikakvog ukusa? Rješenje je jednostavno sve što je potrebno jeste da kada se krompir skuva, da ga dobro iscijemo i osušimo u gazi, te dobro izgniječimo sa mlijekom i margarinom.
- Volite domaći hljeb, ali nikako da Vam ispadne kao onaj iz pekoteke. Sve što treba da uradite jeste da kada umijesite tijesto, stavite ga da se peče u rernu stavite i VATROSLANU posudu napunjenu vodom, kako bi se stvarao kontra efekat tačnije para, a on samog isparavanja te vode para će stvoriti hrskavu koricu i zlatni izgled hljeba.
- Presolili ste jelo, ili Vam je jelo previše kiselo? U slučaju da ste presolili onda polako i lagano dadajte malo vode ili rižu, a ako je jelo prekiselo onda možemo da dodamo šećera.
Uticaj meda na naše zdravlje i organizam
Med bi trebao da bude svakodnevnica u ishrani čovjeka jer poboljšava imunitet, može da djeluje na organizam kao veliki izvor energije, reguliše nivo šećera u krvi, pomaže dosta kod kašlja ili prehlade kao prirodni antibiotik.
Med sadrži u sebi antibakterijska svojsta koja imunitetu daju snagu, smanjuje i rizik od raznih bolesti, npr. raka ili srčanih bolesnika.
Takođe u narodu se koristi kao odlična stvar za dezinfekciju raka, tj za čišćenje rane.
Jedna kašika meda na dan daje Vam dovoljno snage i energije kao jedno ili dva energetska pića koja nisu zdrava za srce.
Neki su postavljali pitanje ” Koja je razlika između meda i šećera oboje je slatko? “
Med nikako nije isto što i obični šećer, on u sebi sadrži fruktozu i glukozu i pomaže tijelu da reguliše taj isti šećer u krvi, što znači da možemo reci bolje je uzeti i dvije kašike meda od jedne kašike običnog šećera.
Med ne mora da bude samo zaslađivač ujutru uz kafu, ili da ga stavimo u čaj, med se koristi i kao začin za jela, razne salate.
Takođe ublažava i kožne bolesti, tako da od meda možete da pravite različite smjese i maske za lice, ali i za kosu.
U toku prehlade med je najbolje konzumirati prije spavanja jer on ublaži kašalj i dalje širenje infekcije, što naravno znači da ga možete koristiti i preko dana, ali ne u pretjeranim količinama jer ne treba pretjerivati pa čak ni u zdravim namirnicama.
GUBITAK KILOGRAMA UZ KORIŠĆENJE MEDA?
Znamo da med ima antioksidativne efekte, te se pokazalo da je ustvari od najveće koristi dobro zategnutog stomaka i opsega struka.
Za sportiste ali i početnike kao što već znamo koristan je jer ima veliku energetsku vrijednost, s toga zašto ne ubaciti ovu bombu zravlja u svakodnevnu ishranu ali i na brži način riješiti se stomaka i zategnuti tijelo. 🙂
Imali ste veselu noć i muči Vas mamurluk ?
Da, med je čak super heroj i na tom polju.
Naše tijelo je umorno i iscrpljeno od ekstremno dobrog provoda, ustali ste neraspoloženi i loše volje? Jednostavno je, uzmite jednu bananu i jednu kašiku meda prelijte preko voćkice i vidjećete rezultate.
Pišite nam Vaša iskustva sa korišćenjem meda, da li ga proizvodite i na koji način ga koristite.
Domaće životinje
U davnim vremenima ljudi su morali da nalaze hranu u prirodu baveći se lovom, ribolovom tražeći biljke i tako dalje..Kasnije su hvatali te iste životinje te ih hranili i pripitomljavali i brinuli da bi se te iste pripitomile, i tako su nastale DOMAĆE ŽIVOTINJE.
🙂
Vrste domaćih životinja su :
1. Konj
2. Govedo
3. Ovca
4. Koza
5. Svinja
6. Pas
7. Mačka
8. Kokoška
9. Patka
10. Guska
11. Puran
12. Noj
13. Golub
14. Pčela
Odlike domaćih životinja koje su najčešće u našoj okolini su:
Goveče koje spada u krupne domaće životinje.
Ženka govečeta je krava, Bik je mužjak a malo tele se zove mladunče. Biljojed je, te spada u grupu koja se zove PREŽIVARI.
Ljudi ih drže radi hrane, tačnije mlijeka, mesa i kože.
Od mlijeka možemo da pravimo sir, kajmak, sirutku itd.
Koža govečeta se takođe korisni i za izradu cipela i torbi, bundi..a od mesa dobijamo kobasice, viršle, paštete, salame, narezke..
Konj takođe spada u krupne domaće životinje.
Konji imaju razvijenije čulo sluha od mnogih drugi životinja ali i čovjeka, i spada u KOPITARE jer na sve četiri noge ima kopito.
Ženka konja je kobila, konj je mužjak a malo ždrijebe se zove mladunče.
Konji dosta jedu žitarice, tačnije bilju hranu i po mirisu oni mogu raspoznati otrovnu biljku a mogu da jedu kukuruz, ječam..
Ljudi su konje koristili za sijanje, tačnije za prenošenje i vuču težeg tereta, prevoz drva i slično, dok postoje i oni konji koji služe za samu trku i jahanje.
Koza – papkar, na glavi joj se nalaze zašiljeni savijeni rogovi.
Mužjaka nazivamo Jarac, a mladunče Jare.
Koza je životinja koja nije zahtjevna što se tiče hrane, nije izbirljiva i obrstiće sve na šta naiđe, na osnovu čega i jesu zdravi Koziji proizvodi, jer koze brste dosta raznih biljaka.
Dlaka je veoma korisna i tražena, mliječni proizvodi takođe, a meso preukusno za velike gurmane.
Koza je biljojed.
Magarac – kopitar, razlikujemo divljeg i pitomog magarca.
Biljojed je i nije zahtjevan na hrani, niti količinski mogu puno da pojedu.
Za mladunče kažemo da je magare, a za majku da je magarica.
Ljudi ga koriste kao prevozno sredstvo jer je jako snažan i otporan de može dosta da pomogne ljudima koji se bave ovcama, tačnije Čobanima kako bi im nosio stvari.
Njegovo meso takođe može da se koristi u ishrani.
Ovca – papkar, prekrivena gustom i kvalitetnom vunom i postoji veliki broj vrsta ovaca.
Mužjaka nazivamo Ovnom, a mladunče jagnjetom.
Biljojed je i hrani se slično kao krave, a to su sijeno i trava, oboje su preživari.
Ljudima je ovca značajna životinja iz razloga što su izvor hrane, kako oni tako i njihovi mliječni proizvodi.
Najbitnija od svega je VUNA, moramo prvo da ošišamo ovcu te dobro pročešljamo i iščistimo vunu koja se korisni u izradi raznih odijela, rukavice, kape, čarape itd..
Svinja ili prase – papkar i svaštojed.
Mužjaka nazivamo vepa. Može da oprasi više od 10 prasadi.
Veoma su proždrljive životinje, samim tim što jedu otpatke. Postoji više vrsta takođe.
Ljudi uzgajaju svinje prvenstveno radi hrane, meso, koža..Svinjska mast je jako zdrava i koristi se u svakodnevnoj pripremi hrane, od krvi možemo da pravimo krvavice.
Pas i Mačka – mesojedi.
Imamo dosta rasa pasa a neke su: lovački, čuvari, policijski i još mnogo..
Pas je čovjeku veliki prijatelj, od velike pomoći jer mogu da istražuju, čuvaju ovce, pomažu u policijskim istragama, i veoma su vijerne životinje.
Mačka, veoma brza životinja, koja možemo da kažemo naspram drugim životinja ona u mraku vidi perfektno kao i po danu, ljudi pretežno drže mačke radi lova, dobri su lovci za miševe i pacove, a svi ih vole jer su pritom i jako umiljate i mazne životinje.
Grana poljoprivrede koja se bavi uzgajanje ovakvih životinja naziva se STOČARSTVO.
Kineska Hrana
Odma možemo reći da su njihova jela poznata po tome što se sve peče jako kratko, jede se skoro pa sirovo počevši od ribe, povrća pa mesa.
Sve se jede polusirovo, takođe za pripremu njihovih jela treba poznavati specifičan način pripreme jela.
Oni dodaju jako puno različitih sastojaka, tako da samo u jednom njihovom jelu možete da osjetite ljut, sladak, slan i gorak začin i da to sve skupa bude odličnog ukusa.
Kinezi su poznati po tome da su narod koji relativno dugu živi, pa kažu da njihov način ishrane dosta doprinosi tome.
Riža je glavna hrana u Kini, uglavnom se kuva samo na pari, a jede posebnim štapićima koje možete kupiti širom svijeta.
Kisneski rezanci, različite veličine i teksture, mogu da se jedu svježi i suvi.
Pretežno se služe uz supu, tj u supama ili se suše.
Soja, to je sir koji se pravi od soje i zaista je zdrava namirnica.
Čaj koji kinezi piju bukvalno uz sve.
Postoji zeleni čaj, olong čaj, crni mirisni i bijeli čaj.
Kako smo već rekli, kineska jela sadrži 5 glavnih ukusa a to su slatko, gorko, slano ljuto i kiselo. Svi ukusi se kombinuju u jedan.
Vjerovatno ste čitali kako kinezi jesu svakakve insekte, zmije, pacove to je istina, oni zaista jedu takvu vrstu hrane jer smatraju da je jako zdrava.
Ribu spremaju na milion načina, to su na pari, barena, dobro pečena, srednje pečene, nepečena, prosušena, ukuseljena, začinjena različitim marinadama i sosevima.
Neke od osnovnih namirnica kako biste počeli da pravite neko kinesko jelo su: Čili, luk, soja sos i gustin te biljni začini, sezamovo ulje, ulje od kokosa, kikiriki ulje i razni umaci.
Zanimljiva stvar je takođe da su porcije njihovih jela veličine dlana, tako da nije ni čudna stvar što su svi kinezi vitalni.
Oni imaju svoju izreku ” Ono si što jedeš”.
Neka od najpopularnijih kineskih jela su :
1. Kuvane knedle ili kako ih oni zovu okruglica.
2. Rezanci
3. Začinjena svinjetina ( slatka i kisela )
4. Ma Po Tofu
5. Chow Mein ili prženi rezanci
6. Spring Rolls ili Proljetne rolnice
7. Wontons
8. Gulaš
9. Rou Jia Mo ili Kineski hamburger
10. Patka Peking ( Najpoznatije jelo Pekinga )